Piše Luna Lu: Priča o proročici iz devedesetih
Jednog dana zazvonio je telefon. Javio se "Vogue". "Vog mi pomogao". Za "Magic issue" trebalo je napisati priču o devedesetim u izolovanoj zemlji Srbiji. Ostrvu na poluostrvu Balkan. I evo ga. Voila!
Priča počinje susretom dve čarobnice.
Jedna pita drugu - "Kako sam?"
Pa se slatko nasmeju.
Znaju one jako dobro kako su, zato su i Čarobnice.
Povezane su sa svojom svešću i savešću.
Rone po sopstvenim dubinama spretno poput lovaca na bisere.
Sijaju im oči jer im je biće osvetljeno, iznutra.
Imaju smešak, a tim malim i tako izazovnim naporom mišića lica - vetre mozak.
Mislite da se budistički monasi stalno zagonetno smeše jer im je sve po volji. A, pa, ne.
Pomažu svojoj lobanji da se smanji pritisak u glavi.
Vidite već sam ovaj uvod, u Salemu bi me stavio na lomaču, a devedesetih godina dvadesetog veka na drugom geografskom području, u Srbiji, bila bih kvalifikovana za TV slot - u termin za proročice.
Kada živite dovoljno dugo, a pogotovo u dva veka i dva milenijuma, pride ste radoznali, umete da pažljivo slušate i otvorenog ste srca da osetite tuđu muku i razUMete naziv ove igre zvane život, a to je patnja - dođete u situaciju da postanete subverzivan element.
I kroz celu istoriju civilizacije i umetnosti, ljudi koji žive kroz svoju veliki bol umeju da ga prepoznaju i u drugima. To je talenat koji omogućava da se govori jezikom koji svi razumeju. Bilo da je to reč koja teši, bilo da je to slika koja ostavlja bez daha ili receptura za melem koji leči.
Vladajuće nomenklature vas mogu i spaliti, a mogu vas i uposliti. Sve zavisi da li ste Jovanka Orleanka ili ste pak "proročica Kleopatra".
Agata Kristi tu razliku najjednostavnije definiše u nizu svojih bestselera - u zavisnosti od čega vam je biće satkano i šta su vam motivi - bićete ili žrtva ili ubica. Moguće i osumnjičeni.
Najbolja opcija je ipak da razvijate svoje sive ćelije, neustrašivo analizirate lanac događaja, pažljivo detektujete šta je uzrok, a šta posledica i da ipak postanete - Herkul Poaro.
Detektivska izreka mudro kaže - "Lopova stvara prilika", tako se i istinske lučunoše, razlikuju od prevaranata, mešetara tuđim dušama i varalicama. A svako ko zna da prepozna i razlikuje jedne od drugih - taj je na konju.
I to belom, poput onog na kome je Bjanka Džeger onomad ušla u "Studio 54".
Taj događaj se desio povodom njenog rođendana - 1977.
Te godine sam živela u SFRJ i imala srećno detinjstvo.
Nisam imala pojma da ću se dvadeset godina kasnije naći u razlupanom društvenom sistemu, kao apatrid i da će postati od velike važnosti koji sam podznak u horoskopu.
Suverena vladarka trenda uvođenja astrologije u svakodnevicu, a na velika TV vrata u doba inflacije, građanskog rata i izolacije od sveta beše Milja Vujanović. Kasnije - Regulus.
Godine 1967. proglašena je za zvaničnu "Najlepšu devojku republike Srbije". Potom ju je u orbitu lansirao reditelj Želimir Žilnik u kultnom filmu "Rani radovi". Postala je razlog zašto momci idu u bioskop jer nije imala problem sa svojim nagim telom. Kretala se velikim srebrnim bioskopskim platnom oslobođena svakog stida u skladu sa liberalnim pokretom šezdesetih.
Odrastali smo uz nju i bila je obavezan deo leksikona YU POP kulture. Kada je počela domovina da nam se raspada, na talasu propagandne mašinerije krenula je da surfa koristeći svoja novostečena znanja iz astrologije u upitne svrhe. Pažljivom posmatraču bilo je jasno da će je u nekom momentu taj val, poput cunamija, razbiti u paramparčad.
Bilo je to sve, posmatrajući iz ove perspektive, kao da gledate napeti psihološki triler sa smrtnim ishodom koji je podeljen u više sezona, na Netfliksu.
S tim što mi kao publika nismo bili udobno zavaljeni i ušuškani, nego je Tanatos mogao zakucati i na naša vrata. Bili smo u istom - gustom sosu, s tim što nam je ona, lepa "plavuša" maznog glasa ispirala mozgove kako smo na "pravom putu Nebeskog naroda".
Hipnotisana gomila joj je slepo verovala, a mi deca rokenrola nismo mogli čudom da se načudimo gde završi seksi M - u ekipi sa vidovitom ovom i proročicom onom, Bog te mazo!
No, "Milja efekat" je radio na svim frekvencijama, bio je u potpunom sinhronicitetu sa siromaštvom, dušegupkom i osećajem bezizlaza. Ljudi su tražili gde su znali i umeli odgovore na egzistencijalna pitanja - "kuda vodi ovaj put mene i život moj."
Baš kako je lepo pesnik Cane opevao u toj himni.
Očajniku je najlakše prodati maglu, a prodavaca "nade" bilo je na svakom ćošku. Do Milje se nije moglo, ona je bila na ekranu, ali se u eri bez interneta kucalo na vrata svih mogućih "magova", "horoskopdžija", "bi(J)oenergetičara" - just name it!
Poput kokoške, raščerupan narod bio je spreman za svačiju supu - samo da mu se saopšti bilo šta lepo, pa nek zatvore poklopac i stave na tihu vatru da se krčka dok se prognoza ne obistini.
To su godine kada sam i sama počela da tražim odgovore. Bilo mi je tesno u svojoj veri koja je pokušala da me teši sintagmom - "kako ne postoji zlo, već samo manje dobro".
Krenula sam da putujem i u daleke predele i u sopstvene ponore. Posećivala sam budističke manastire da tražim dodatna objašnjenja. Uz nesebičnu pomoć Lame Ole Nidala, tibetanskog učenika istraživala sam i tu filosofiju. Bilo je to vreme za preispitivanje sebe i drugih, za sumnju i "hiljadu i jedno zašto".
A bio je takav i "zeitgeist". Beše to veoma uzbudljiva faza takozvanog - "New Age"-a.
Danas je to jedna od najrazvijenijih industrija koja na raznim granama "spiritualnosti" zarađuje bilione sa b.
Veoma sam zahvalna što sam doživela taj fenomen u njegovoj "naivnoj" fazi kada je sve bilo novo, uzbudljivo, širokogrudo i - besplatno.
Znanja su se delila šakom i kapom, iskustva su bila dostupna jer je poenta bila da što više ljudi doživi "A-HA!" momenat.
Imali smo puno fokusa u praznim džepovima jer nam ništa nije ometalo pažnju.
Brojali smo sitno do pojave mobilnih telefona i interneta te apsolutne promene paradigme.
Svet je bio ostriga na izvolite - za svakog da makar lizne.
Danas taj period svog života moje dvadesete tih devedesetih smatram nečim najbrutalnijim, ali i najljudskijim iskustvom što me je formiralo i isklesalo karakter, jačinu, a istovremeno i ranjivost koju nosim poput najskuplje ogrlice tamo gde smo svi podjednako izloženi opasnosti - na vratu.
Posle bombardovanja, tog užasavajućeg iskustva - Miljina enormna slava i uticaj koji je imala na napaćeni narod doživljavaju klimaks i što bi se reklo - Lucifer, dolazi po svoje.
Zamalo žrtva femicida, ljubavni partner joj nanosi teške telesne povrede i ona ostaje nepokretna. U agoniji umire i za života se ispoveda i biva prepuštena zaboravu.
A suštinski bi mogla da bude veoma dobar ogledni primer.
Izuzetno inteligentna, magistar političkih nauka, dramska umetnica, darovita, radoznala, fotogenična, voljna da savlada tako kompleksan jezik kakav je astrologija - od svega navedenog - ispala je samo savršeno podmazan šraf u mašineriji propagande koja ju je na kraju iscedila i ispljunula.
Nije Milja ni prvi ni poslednji "dvorski" astrolog koji je završio tragično. Jer ako se "dvoru" ne svidi šta kažeš - gotov si. A i ako se to čak ne desi, ako u sebi imaš malo i "dvorske lude" pa umeš da saopštavaš teške vesti uz lake note - dođe uvek novi "dvor" jer svakom režimu dođe kraj. To astrolozi ipak najbolje znaju, a i mi "civili", nego samo zaboravimo na tu činjenicu života.
Ova priča može biti predlog za igrani serijal o "Usponu i padu TV zvezde Regulus", ali važnija pouka je da svoju luču ne pokazujemo svuda i svakome. A najvažnije naravoučenije glasi - svojoj svetlosti duše i bića kada stavite cenu postajete samo lampa ili luster koju kupac može jednim klikom da ugasi i onda zavlada, za vas - večiti mrak.
I zato, svako je dobrodošao da se ugreje na našoj svetlosti - ona je besplatna, ali niko ne može da je poseduje - neprocenjiva je. Ne zaboravi.
Alan Čumak, Nebojša Trgovčević, Vidovita Zorka, Kleopatra - tv zvezde šibicari 90-ih
Milja covece, haos ❤️